gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. potkòpām, 3. l. mn. potkòpajū, imp. potkòpāj, aor. potkòpah, prid. r. potkòpao, prid. t. pȍtkopān〉 1. kopajući napraviti rupu ili prolaz ispod čega [~ zid] 2. pren. potajice srušiti temelje čega [~ vlast]; Vidski parnjaci: potkapati, potkopavati