gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòtopīm, 3. l. mn. pòtopē, imp. potòpi, aor. potòpih, prid. r. potòpio, prid. t. pòtopljen〉 1. učiniti da što potone [~ brod] 2. prouzročiti poplavu, prekriti kakvo područje vodom [Rijeka je potopila dolinu.] • potòpiti se 〈povr.〉 spustiti se, nestati ispod površine vode ili pasti na dno [Brod se potopio.]; sin. potonuti; vidski paranjak: potapati