prid. 〈G pòtpuna; odr. pòtpunī, G pòtpunōg(a); ž. pòtpuna, s. pòtpuno〉 1. koji ima sastavnice koje ga čine cjelinom [~ opis; potpuna usluga]; sin. cjelovit; ant. necjelovit, nepotpun 2. koji je dovršen, kojemu ne nedostaje nijedan dio [~ tekst]; sin. cjelovit; ant. krnj, necjelovit, nepotpun 3. koji ima mnoge poželjne duhovne osobine [potpuna osoba]; sin. cjelovit; ant. necjelovit, nepotpun 4. koji nije ničim ograničen [živjeti u potpunoj slobodi]; sin. pun, ( totalan); ant. nepotpun 5. koji što obuhvaća u punome opsegu, u cjelini i bez ostatka [potpune promjene]; sin. korjenit, ( radikalan), temeljit