im. ž. 〈G pòtpunosti, I pòtpunošću/pòtpunosti〉 1. svojstvo onoga što ima sastavnice koje ga čine cjelinom; sin. cjelovitost; ant. necjelovitost 2. svojstvo onoga što je dovršeno, čemu ne nedostaje nijedan dio; sin. cjelovitost; ant. necjelovitost 3. osobina onoga koji ima mnoge poželjne duhovne osobine; sin. cjelovitost; ant. necjelovitost 4. svojstvo onoga što nije ničim ograničeno; ant. nepotpunost