gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. potvr̀đujēm, 3. l. mn. potvr̀đujū, imp. potvr̀đūj, aor. potvrđívah, imperf. potvr̀đīvāh, prid. r. potvrđívao, prid. t. potvr̀đīvān〉 1. svjedočiti ili izjavljivati da je što istinito, valjano ili ispravno [~ čije riječi] 2. potvrdom i potpisom jamčiti istinitost, valjanost čega [~ ugovore] 3. jamčiti da će se što uistinu dogoditi [~ dolazak] 4. slagati se s čijim odlukama [~ izbor ravnatelja] • potvrđívati se 〈povr.〉 1. pokazivati se točnim [Njegove se slutnje potvrđuju] 2. postizati uspjeh, pokazivati se uspješnim pred javnošću ili pred drugima [~ se kao slikar]; sin. (afirmirati se) v. pod afirmirati; vidski paranjak: potvrditi