gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. poùčāvām, 3. l. mn. poučávajū, imp. poùčāvāj, aor. poučávah, imperf. poùčāvāh, prid. r. poučávao, prid. t. poùčāvān〉 davati komu pouku, prenositi komu kakvo znanje ili iskustvo [~ koga kemiju; ~ suradnike]; vidski parnjak: poučiti