gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòučīm, 3. l. mn. pòučē, imp. poùči, aor. poùčih, prid. r. poùčio, prid. t. pòučen〉 dati komu pouku, prenijeti komu kakvo znanje ili iskustvo [~ koga kemiju; ~ koga redu; ~ suradnike]; vidski parnjak: poučavati