Rezultati pretraživanja za: povlačiti

  • povláčiti

    gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. pòvlāčīm, 3. l. mn. pòvlāčē, imp. povláči, aor. povláčih, imperf. povláčijāh, prid. r. povláčio, prid. t. pòvlāčen 1. vukući primicati koga ili što k sebi [~ uže; ~ kolica; ~ koga za rukav] 2. ostavljati trag u jednome potezu [~ crtu]; sin. potezati, vući 3. duboko uvlačiti u sebe iz čega [~ dim iz cigarete] 4. odustajati od onoga što je već izrečeno, pokrenuto ili predano u kakav postupak [~ molbu; ~ primjedbu] 5. onemogućivati nastavak djelovanja ili postojanja [~ iz prometa; ~ iz prodaje] 6. pren. izazivati kakve posljedice [Ta odluka povlači za sobom mnoga pitanja.] • povláčiti se povr. 1. prekidati kakvo djelovanje [~ se iz natjecanja] 2. vojn. prekidati vojnu akciju [~ se s borbenih položaja] 3. vraćati se u prijašnje stanje [Plima se povlači.] 4. smještati se na kakvo zaštićeno mjesto, sklanjati se od drugih [~ se na selo; ~ se u kut] 5. kretati se beživotno i bez cilja [~ po ulici; ~ po kafićima]; sin. vucarati se 6. koračati unatrag, odlaziti unatrag [~ se prema vratima]; sin. uzmicati 7. prestajati se protiviti komu ili čemu [~ pred istinom; ~ pred neprijateljem; ~ pred problemima; ~ u svađi]; sin. popuštati, uzmicati pren.; vidski paranjak: povući

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga