im. m. 〈G pòvoda; mn. N pòvodi, G pȍvōdā〉 ono što je izravno dovelo do čega, što je potaknulo ili pokrenulo koji događaj ili postupak ◇ u povodu ima prijedložnu funkciju, označuje da se što odvija istodobno s čim drugim što je ujedno i povod [nagraditi u povodu otvorenja izložbe]; sin. (povodom), prigodom, ( prilikom)