gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. povúčem, 3. l. mn. povúkū, imp. povúci, aor. povúkoh, prid. r. pòvūkao, prid. t. povùčen, pril. p. pòvūkāvši〉 1. vukući primaknuti koga ili što k sebi [~ uže; ~ kolica; ~ koga za rukav] 2. ostaviti trag u jednome potezu [~ crtu]; sin. potegnuti 3. duboko uvući u sebe iz čega [~ dim iz cigarete] 4. odustati od onoga što je već izrečeno, pokrenuto ili predano u kakav postupak [~ molbu; ~ primjedbu] 5. onemogućiti nastavak djelovanja ili postojanja [~ iz prodaje; ~ iz prometa] 6. pren. izazivati kakve posljedice [Ta odluka povukla je za sobom mnoga pitanja.] • pòvūći se 〈povr.〉 1. pomaknuti se unatrag, otići unatrag [~ se prema vratima]; sin. uzmaknuti 2. prekinuti kakvo djelovanje [~ se iz natjecanja] 3. vojn. prekinuti vojnu akciju [~ se s borbenih položaja] 4. vratiti se u prijašnje stanje [Plima se povukla.] 5. smjestiti se na kakvo zaštićeno mjesto, skloniti se od drugih [~ se na selo; ~ se u kut] 6. prestati se protiviti komu ili čemu [~ se pred istinom; ~ se pred neprijateljem; ~ se pred problemima; ~ se u svađi]; sin. popustiti, uzmaknuti pren.; vidski paranjak: povlačiti