Rezultati pretraživanja za: prazniti

  • prázniti

    gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. prȃznīm, 3. l. mn. prȃznē, imp. prázni, aor. práznih, imperf. prȃžnjāh, prid. r. práznio, prid. t. prȃžnjen 1. činiti što praznim, vaditi sadržaj iz čega [~ vreću] 2. činiti da u kojoj prostoriji ne bude ljudi [~ sudnicu]; sin. ispražnjavati, ispražnjivati; ant. ispunjati, puniti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga