gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèdām, 3. l. mn. prèdajū, imp. prèdāj, aor. prèdah/prȅdadoh, prid. r. m. prȅdao, ž. prȅdāla, s. prȅdālo, mn. prȅdāli, prid. t. prȅdān〉 1. neposredno što komu dati ili na njega prenijeti [~ dužnost; ~ molbu; ~ oružje; ~ pismo]; sin. (isporučiti) 2. prestati pružati otpor i prepustiti neprijatelju [~ grad; ~ tvrđavu] • prèdati se 〈povr.〉 1. priznati poraz, odustati od borbe ili natjecanja [~ se neprijatelju] 2. ne pružiti otpor, potpuno se otvoriti komu ili čemu [~ se sudbini; ~ se tuđem utjecaju; ~ se uživanju]; sin. prepustiti se v. pod prepustiti 3. priznati počinjeno kazneno ili prekršajno djelo [~ se policiji]; sin. prijaviti se v. pod prijaviti; vidski paranjak: predavati