gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèdočīm, 3. l. mn. prèdočē, imp. predòči, aor. predòčih, prid. r. predòčio, prid. t. prèdočen〉 1. jasno prikazati ili zamisliti što, stvoriti predodžbu ili sliku čega [~ život pračovjeka.] 2. upoznati koga s čim kako bi postalo jasnije [~ dokaze; ~ plan puta]; Vidski parnjaci: predočavati, predočivati