gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèkinēm, 3. l. mn. prèkinū, imp. prèkini, aor. prèkinuh, prid. r. prèkinuo, prid. t. prèkinūt〉 1. 〈prijel.〉 a. trzajući, vukući, lomeći rastaviti što [~ nit] b. zaustaviti kakvu radnju, stanje ili zbivanje [~ predstavu; ~ druženje; ~ bolovanje]; sin. obustaviti c. pren. onemugućiti koga u čemu [~ koga u govoru; ~ komunikaciju]; sin. presjeći pren. 2. 〈neprijel.〉 razg. raskidati ljubavnu vezu [Prekinuli smo.] • prèkinuti se 〈povr.〉 1. slomiti se, puknuti na dva dijela [Konac se prekinuo za vrijeme šivanja.] 2. nepredviđeno prestati [Predstava se prekinula.; Druženje se prekinulo.]; vidski paranjak: prekidati