gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prekòrīm, 3. l. mn. prekòrē, imp. prekòri, aor. prekòrih, prid. r. prekòrio, prid. t. prèkoren〉 uputiti komu prijekor za što [~ dijete]; sin. ukoriti; ant. pohvaliti; vidski parnjak: prekoravati