gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. presijéčem, 3. l. mn. presijékū, imp. presijéci, aor. prèsjekoh, prid. r. prèsjekao, prid. t. presjèčen〉 1. sijekući čime oštrim rastaviti što na dva dijela [~ konopac] 2. pren. a. prijeći poprijeko [~ cestu] b. postaviti kakvu prepreku [~ komu put; ~ riječni tok] c. onemogućiti koga u čemu [~ koga u govoru; ~ komunikaciju]; sin. prekinuti pren.; vidski paranjak: presijecati