gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèvidīm, 3. l. mn. prèvidē, imp. prèvidi, aor. prèvidjeh, prid. r. m. prèvidio, ž. prèvidjela, s. prèvidjelo, mn. prèvidjeli, prid. t. prèviđen〉 ne vidjeti ono što treba, ne uočiti što zbog nepažnje [~ pogrešku]; vidski parnjak: previđati