gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìhvatīm, 3. l. mn. prìhvatē, imp. prìhvati, aor. prìhvatih, prid. r. prìhvatio, prid. t. prìhvaćen〉 1. uzeti u ruke što od onoga koji to dodaje [~ kovčeg; ~ knjige] 2. složiti se s preuzimanjem kakve obveze ili dužnosti [~ mjesto učitelja; ~ predsjedničku nominaciju] 3. primiti koga u kakvu ustanovu ili okolinu [~ bolesnike u bolnicu; ~ izbjeglice u svoj dom] 4. primiti što kao svoje [~ govor novoga kraja]; sin. poprimiti, preuzeti 5. složiti se s kim ili s čim, imati o čemu isto mišljenje kao i tko drugi [~ nove ideje]; sin. pristati 6. dati pristanak na što [~ ponudu]; sin. pristati • prìhvatiti se 〈povr.〉 1. rukom dohvatiti što kao uporište ili oslonac [~ se za stolac]; sin. pridržati se v. pod pridržati, primiti se v. pod primiti, uhvatiti se v. pod uhvatiti 2. pren. početi se ozbiljno baviti čime [~ se učenja; ~ se posla]; sin. baciti se pren., razg. v. pod baciti, primiti se pren. v. pod primiti, prionuti pren., pristupiti pren., uhvatiti se pren., razg. v. pod uhvatiti; vidski paranjak: prihvaćati