im. ž. 〈G prijatèljicē; mn. N prijatèljice, G prijatèljīcā〉 1. bliska ženska osoba s kojom se tko druži, koju poštuje i voli i u koju ima povjerenja [~ iz djetinjstva; kućna ~]; ant. neprijateljica 2. poklonica ili zaštitnica koga ili čega [~ prirode; ~ životinja]