Rezultati pretraživanja za: priječiti

  • prijéčiti

    gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. prijȇčīm, 3. l. mn. prijȇčē, imp. prijéči, aor. prijéčih, imperf. prijȇčāh, prid. r. prijéčio, prid. t. prijȇčen 1. činiti da se što ne dogodi, ne ostvari ili ne razvije [~ pobunu; ~ koga u njegovu naumu]; sin. gušiti pren., sprečavati 2. zabranjivati komu da što učini [~ ulazak u luku]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga