Rezultati pretraživanja za: prijetiti

  • prijétiti

    gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. prijȇtīm, 3. l. mn. prijȇ, imp. prijéti, aor. prijétih, imperf. prijȇćāh, prid. r. prijétio 1. strašiti koga riječima ili postupcima, izricati prijetnje [~ osvetom; ~ otkazom; ~ šibom]; sin. groziti se 2. 3. l. postojati kao stvarna opasnost [Medvjedima prijeti istrebljenje.] 3. pren. pokazivati ili nositi u sebi znakove opasnosti [Oblaci prijete tučom.]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga