gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìmaknēm, 3. l. mn. prìmaknū, imp. primàkni, aor. primàknuh, prid. r. primàknuo, prid. t. prìmaknūt, pril. p. primàknūvši〉 donijeti ili staviti što blizu koga ili čega [~ klupe prozoru]; sin. približiti, ( prikučiti), prinijeti; ant. odmaknuti, udaljiti • primàknuti se 〈povr.〉 doći bliže komu ili čemu [~ se mikrofonu; ~ se učeniku]; sin. približiti se v. pod približiti, prići, pristupiti; ant. odmaknuti se v. pod odmaknuti, udaljiti se v. pod udaljiti; sin. (primaći); vidski paranjak: primicati