gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prìpadnēm, 3. l. mn. prìpadnū, imp. prìpadni, aor. prìpadoh/prìpah, prid. r. prìpao〉 postati čijim vlasništvom [Uvijek mi pripadne veći dio.]; sin. dopasti, zapasti ◇ pripala je komu čast čijom je ugodnom dužnošću; vidski paranjak: pripadati