gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìpīšēm, 3. l. mn. prìpīšū, imp. pripíši, aor. pripísah, prid. r. pripísao, prid. t. prìpīsān〉 1. dodijeliti komu ili čemu (o svojstvu ili osobini) [~ životinjama ljudske osobine]; sin. pridati 2. optužiti koga za kakvo nedjelo bez dokaza [~ komu krađu]; sin. prišiti pren., razg.; vidski paranjak: pripisivati