gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pripòvjedīm, 3. l. mn. pripòvjedē, imp. pripòvjedi, aor. pripòvjedih, prid. r. pripòvjedio, prid. t. pripòvjeđen〉 usmeno iznijeti kakav sadržaj [~ događaje iz prošlosti]; vidski parnjak: pripovijedati