gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prizòvem, 3. l. mn. prizòvū, imp. prizòvi, aor. prìzvah, prid. r. m. prȉzvao, ž. prȉzvāla, s. prȉzvālo, mn. prȉzvāli, prid. t. prȉzvān〉 1. glasom privući čiju pozornost [~ prolaznika]; sin. dozvati, zazvati 2. obratiti se komu s kakvom željom ili namjerom; vidski paranjak: prizivati