gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. progòvorīm, 3. l. mn. progòvorē, imp. progovòri, aor. progovòrih, prid. r. progovòrio〉 1. početi govoriti, steći sposobnost govora [Djeca obično progovore s godinu dana.]; vidski parnjak: progovarati 2. početi govoriti; sin. prozboriti; ant. ušutjeti, zamuknuti, zanijemjeti, zašutjeti; vidski parnjak: progovarati 3. priznati što pod pritiskom [~ na policiji]; sin. propjevati pren., razg.