gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. proklìjā, 3. l. mn. proklìjajū, aor. 3. l. jd. prȍklija, prid. r. proklìjao〉 1. pustiti izdanak [Lukovica je proklijala.]; sin. isklijati 2. razviti klice [Krumpir je proklijao.]; vidski paranjak: proklijavati