gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròpūšēm, 3. l. mn. pròpūšū, imp. propúši, aor. propúhah, prid. r. propúhao, prid. t. pròpūhān〉 1. pušući pročistiti [~ motor]; vidski parnjak: propuhivati 2. 〈3. l.〉 snažno po kome puhati (o vjetru ili snažnoj struji zraka) [Propuhala me bura.]