Rezultati pretraživanja za: proturječiti

  • protùrječiti

    gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. protùrječīm, 3. l. mn. protùrječē, imp. protùrječi, aor. protùrječih, imperf. protùrječāh, prid. r. protùrječio izražavati ili zauzimati suprotno mišljenje ili gledište, protiviti se ili suprotstavljati se komu ili čemu [~ čijim tvrdnjama; ~ učitelju]; sin. protusloviti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga