gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. proùzročīm, 3. l. mn. proùzročē, imp. prouzròči, aor. prouzròčih, prid. r. proùzročio, prid. t. proùzročen〉 izazvati određenu pojavu ili djelovati tako da nastanu određene posljedice [~ nered; ~ štetu]; sin. (uzrokovati); vidski parnjaci: prouzročavati, prouzročivati