gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròvjerīm, 3. l. mn. pròvjerē, imp. pròvjeri, aor. pròvjerih, prid. r. pròvjerio, prid. t. pròvjeren〉 1. utvrditi ispravnost ili istinitost čega [~ putovnicu; ~ domaću zadaću] 2. promatrajući utvrditi svojstva čega [~ čistoću vode]; sin. (kontrolirati); vidski paranjak: provjeravati