prid. 〈G pùna; odr. pùnī, G pùnōg(a); ž. pùna, s. pȕno; komp. pùnijī〉 1. 〈pozitiv〉 koji sadržava onoliko koliko može primiti ili smjestiti [~ sanduk; puna čaša; Hotel je pun.]; ant. prazan 2. 〈pozitiv〉 koji nije ničim ograničen [živjeti u punoj slobodi]; sin. potpun; ant. nepotpun 3. 〈pozitiv〉 koji je najveći što može biti, koji je dosegnuo najviši stupanj u svojemu razvoju, koji je najbolji moguć [u punoj formi; u punoj snazi; puna turistička sezona; voziti punom brzinom] 4. 〈pozitiv〉 koji je ostvaren u navedenom trajanju ili veličini [puna dva sata; puna dva kilometra]; sin. cijel, cio, čitav 5. 〈pozitiv〉 koji je prožet čime [Pun je mržnje.; Pun je ljubavi.] 6. koji je malo deblji od prosjeka [pune noge] ♦ dupkom ~ pun do vrha, ispunjen do kraja; ~ puncat pun do vrha, ispunjen do kraja; ~ sebe samouvjeren, umišljen, ohol