prid. 〈G pústa; odr. pȗstī, G pȗstōg(a); ž. pústa, s. pȗsto; komp. pùstijī〉 1. koji nije naseljen [pusti otok; pusti kraj]; ant. napučen 2. koji je razoren ili opustošen [pusta zemlja] 3. koji je bez ljudi ili sadržaja [~ život; pusta ulica] 4. pren. a. koji nema svrhe, vrijednosti, značenja [puste riječi; pusta obećanja]; sin. prazan pren. b. koji je veoma velik [pusto bogatstvo; pusta obijest; puste brige]