gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràstrojīm, 3. l. mn. ràstrojē, imp. rastròji, aor. rastròjih, prid. r. rastròjio, prid. t. ràstrojen〉 1. narušiti ili poremetiti ustroj u kakvoj organizaciji [~ vatrogasnu jedinicu]; ant. ustrojiti; vidski parnjak: rastrojavati 2. narušiti ili poremetiti uobičajen sklad čega [~ prirodu; ~ zdravlje] • rastròjiti se 〈povr.〉 ne moći srediti misli, ne moći usmjeriti pozornost na što; vidski parnjak: rastrojavati se v. pod rastrojavati