Rezultati pretraživanja za: razbijati

  • razbíjati

    gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ràzbījām, 3. l. mn. razbíjajū, imp. ràzbījāj, aor. razbíjah, imperf. ràzbījāh, prid. r. razbíjao, prid. t. ràzbījān 1. silom pretvarati što cijelo u dijelove (o čemu lomljivom) [~ stakla; ~ vrata] 2. udarajući o što praviti štetu [~ automobile] 3. pren. a. udarcima nanositi ozljede [~ nosove] b. činiti da što prestane postojati [~ neprijateljsku vojsku; ~ obitelj]; sin. uništavati • razbíjati se povr. 1. pretvarati se u komade zbog djelovanja kakve sile (o čemu lomljivom) 2. pren. ozljeđivati se pri padu ili udaru; vidski paranjak: razbiti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga