gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rȁzbijēm, 3. l. mn. rȁzbijū, imp. ràzbīj, aor. ràzbih, prid. r. ràzbio, prid. t. razbìjen〉 1. silom pretvoriti što cijelo u dijelove (o čemu lomljivom) [~ stakla; ~ vrata] 2. udarajući o što napraviti štetu [~ automobil] 3. pren. a. udarcima nanijeti ozljed b. učiniti da što prestane postojati [~ neprijateljsku vojsku; ~ obitelj]; sin. uništiti • ràzbiti se 〈povr.〉 1. pretvoriti se u komade zbog djelovanja kakve sile (o čemu lomljivom) [Stakla su se razbila.]; sin. razlupati se v. pod razlupati 2. pren. ozlijediti se pri padu ili udaru [~ se na ledu]; vidski paranjak: razbijati