gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razbùktāvām, 3. l. mn. razbuktávajū, imp. razbùktāvāj, aor. razbuktávah, imperf. razbùktāvāh, prid. r. razbuktávao, prid. t. razbùktāvān〉 1. snažno raspirivati što [~ vatru] 2. pren. snažno poticati ili pobuđivati što [~ rat; ~ strast] • razbuktávati se 〈povr.〉 1. počinjati gorjeti velikim plamenom [Požar se razbuktavao.]; sin. rasplamsavati se v. pod rasplamsavati 2. pren. razvijati se, širiti se [Polemika se razbuktavala.; Strasti su se razbuktavale.]; sin. rasplamsavati se v. pod rasplamsavati; vidski paranjak: razbuktati