Rezultati pretraživanja za: razgovarati

  • razgovárati

    gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. razgòvārām, 3. l. mn. razgovárajū, imp. razgòvārāj, aor. razgovárah, imperf. razgòvārāh, prid. r. razgovárao sporazumijevati se govorom, glasno izgovorenim riječima razmjenjivati misli, voditi s kim razgovor [~ s roditeljima; ~ o uspjehu djece u školi]; sin. pričati razg.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga