gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razjèdīnīm, 3. l. mn. razjèdīnē, imp. razjedíni, aor. razjedínih, prid. r. razjedínio, prid. t. razjèdīnjen〉 prouzročiti da što prestane djelovati kao cjelina [~ napore; ~ narode; ~ snage] • razjedíniti se 〈povr.〉 prestati postojati ili djelovati u kakvu zajedništvu; vidski paranjak: razjedinjavati