gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razlùčujēm, 3. l. mn. razlùčujū, imp. razlùčūj, aor. razlučívah, imperf. razlùčīvāh, prid. r. razlučívao, prid. t. razlùčīvān〉 utvrđivati svojstva prema kojima se što razlikuje od čega drugoga [~ važne podatke od nevažnih; ~ dobro od zla]; vidski parnjak: razlučiti