gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razòčārām, 3. l. mn. razočárajū, imp. razòčārāj, aor. razočárah, prid. r. razočárao, prid. t. razòčārān〉 1. prouzročiti da u kakvu odnosu druga strana prestane vjerovati u koga [~ najboljega prijatelja]; sin. iznevjeriti 2. ne ispuniti čija očekivanja [Film je razočarao gledatelje.; ~ navijače] • razočárati se 〈povr.〉 prevariti se u očekivanjima, izgubiti nadu jer se očekivanja nisu ostvarila [~ se čijim znanjem; ~ se kazališnom predstavom]; ant. ushititi se v. pod ushititi; vidski paranjak: razočaravati