gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razočàrāvām, 3. l. mn. razočarávajū, imp. razočàrāvāj, aor. razočarávah, imperf. razočàrāvāh, prid. r. razočarávao, prid. t. razočàrāvān〉 1. prouzročivati da u kakvu odnosu druga strana prestane vjerovati u koga [~ najboljega prijatelja] 2. ne ispunjati čija očekivanja [~ navijače] • razočarávati se 〈povr.〉 gubiti vjeru u početna očekivanja, gubiti nadu jer se očekivanja nisu ostvarila [~ se čijim znanjem; ~ se kazališnom predstavom]; ant. ushićivati se v. pod ushićivati; vidski paranjak: razočarati