gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razorùžām, 3. l. mn. razorùžajū, imp. razorùžāj, aor. razorùžah, prid. r. razorùžao, prid. t. rȁzoružān〉 1. vojn. prisiliti naoružanu osobu ili vojsku da preda oružje 2. pren. a. pobiti čije argumente b. pridobiti koga [Njezin ga je osmijeh razoružao.] • razorùžati se 〈povr.〉 vojn. predati oružje; vidski paranjak: razoružavati