gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razorùžāvām, 3. l. mn. razoružávajū, imp. razorùžāvāj, aor. razoružávah, imperf. razorùžāvāh, prid. r. razoružávao, prid. t. razorùžāvān〉 1. vojn. prisiljavati naoružanu osobu ili vojsku da preda oružje 2. pren. a. pobijati čije argumente b. pridobivati koga za što • razoružávati se 〈povr.〉 predavati oružje; vidski paranjak: razoružati