gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razùvjerīm, 3. l. mn. razùvjerē, imp. razùvjeri, aor. razùvjerih, prid. r. razùvjerio, prid. t. razùvjeren〉 dokazati komu da je ono u što vjeruje pogrešno ili neistinito • razùvjeriti se 〈povr.〉 prihvatiti dokaze o pogrešnosti ili neistinitosti vlastitih uvjerenja; vidski paranjak: razuvjeravati