gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rèčem/rȅknēm, 3. l. mn. rèkū/rȅknū, imp. rèci/rȅkni, aor. rèkoh, prid. r. m. rȅkao, ž. rèkla, s. rȅklo, mn. rȅkli, prid. t. rèčen, pril. p. rȅkāvši〉 1. izraziti ili priopćiti što govoreći [Reći istinu u lice.; To si dobro rekao.]; sin. kazati, veljeti zast. 2. izraziti se na kakav drukčiji, poseban način [~ umjetničkim jezikom; ~ stihom; ~ političkim rječnikom] 3. pren. a. priopćiti što znakovima [~ kucanjem na zid] b. priopćiti što u pisanome obliku [~ u novinama] ♦ među nama rečeno u povjerenju, u tajnosti; ~ (kazati) koju reći (dodati) nekoliko riječi, izreći svoje mišljenje; ~ (kazati) svoje izreći svoje gledište (mišljenje)