im. m. 〈G rȇpa, L répu; mn. N rȅpovi, G rȅpōvā〉 1. zool. stražnji izduženi dio tijela kralježnjaka i nekih beskralježnjaka 2. pren. a. stražnji ili zadnji dio čega [~ zrakoplova] b. dio čega u obliku stražnjega izduženog dijela tijela nekih životinja [~ fraka; svezati kosu u ~] c. razg. v. red ◇ lastin ~ zool. dnevni leptir žutih krila s pjegama i crnim rubom ♦ bez glave i repa je što, usp. glava; biti (naći se i sl.) na repu događaja biti na posljednjemu mjestu, biti neobaviješten, biti (naći se) izvan zbivanja; dignuti ~ uzoholiti se, umisliti se, postati drzak; ne moći uhvatiti koga, što ni za glavu ni za ~, usp. glava; ostavljati repove 〈za sobom〉 ne završavati poslove, ostavljati nezavršen posao; podviti ~ povući se, pokunjiti se; stati na ~ komu, čemu spriječiti koga, što u čemu, zaustaviti koga, što; vući 〈za sobom〉 repove imati ljagu iz prošlosti, biti razotkriven u kojemu negativnom činu