Rezultati pretraživanja za: ručati

  • rúčati

    gl. dvov. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. rȗčām, 3. l. mn. rúčajū, imp. rȗčāj, aor. rúčah, imperf. rȗčāh, prid. r. rúčao, prid. t. rȗčān 1. prijel. pojesti/jesti ručak [~ ribu] 2. neprijel. uzeti/uzimati ručak [~ rano]; sin. objedovati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga