prid. 〈G svèga/svȅg; ž. svȁ, s. svȅ〉 1. koji je bez iznimke, u cijelosti, u potpunome obuhvatu ili količini [~ prihod; sve vrijeme]; sin. cijel, cio, čitav 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. s.〉 ukupnost stvari, osjećaja, vrlina itd. [Imala je sve.; Roditelji su mu sve dali.] ♦ ići na sve ili ništa riskirati, staviti sve na kocku; sve i sva [učiniti, pokušati itd.] mnogo toga, sve moguće [učiniti, pokušati itd.]; sve u svemu ukupno, kad se sve zbroji, kad se uzme sve u obzir